Imala sam boljih mentalnih stanja.
Znalo je bit dana kada sam vise od 24 sata u komadu bila sretna i nerazjebana.
Sad nije takvo vrijeme.
Osjecam se, ne znam ni sama kako tocno da objasnim ali probat cu najbolje sto mogu.
Kao ruza Malog princa. Njoj je potrebna stalna briga i paznja, da ne uvene i da ne ostane sama i to ce trebati stalno,bez obzira na trnje. Ona je jedina na njegovom planetu a i kad on ode daleko, ne uspijeva naci nijednu slicnu njegovoj. Te druge su sve iste i isprazne,nicije, a njegova...ona je posebna i bas to...njegova.
Da. Ja sam ruza Malog princa.
...
Ne mogu reci da se osjecam usamljeno. Ne. Ali ubija me pritisak koji osjecam u sebi. Sto radi bolesti, sto radi hipersenzibilnosti u koju sam se utopila. Idem si na zivce u nekim trenucima. Imam nekontrolirane izljeve bijesa i agresije. Nikada mi se to nije desavalo i sada se bojim sama za sebe. Za svoje dupe, za svoje veliko dupe.
Cudno je kako se to desi i kako moj mozak u odredenim situacijama poveze misli i onda nastane...katastrofa.
Moram se nauciti savladati i to prije nego sto napravim nesto sebi i drugima oko sebe.
...
Uzivam u glazbi iz Chicaga (filma). Slusa mi se nesto takvo, mrvicu smiruje i opusta.
Tjera me opsesija prema lakovima za nokte, bit ce da je to tako pred jesen/zimu, onda je vrijeme za lakove, a ostalom sam se sminkom opskrbila.
Slobodno me razveselite kojim lakicem, obecajem da necu bit agresivna ;) (na 5-6 sati,da...)
Uglavnom, htjela sam samo napisati redak dva, da znate da sam vise-manje ziva. Valjda cu takva i ostati.
...